UDRUŽENJE KOŠARKAŠKIH TRENERA CRNE GORE

TRENERSKI PORTFOLIO

ULOGA I VRIJEDNOST TRENERA

ŠTA ZNAČI BITI LIDER, ROLE MODEL

Trener kome se najviše dive nije onaj koji ima najviše pobjeda u karijeri, već je to trener koji pravi razliku u životu mladog igrača na način koji :

• Njeguje sportiste;
• Razumije sportiste;
• Postavlja jasne granice onoga što je prihvatljivo;
• Pomaže sportistima da prepoznaju dobro od lošeg.

KAKAV PROFIL TIMA VI ŽELITE DA TRENIRATE?
Veoma je važno da trener razumije tim i da koristi sledeća pitanja kao smjernice:

• Da li je to mini basketball tim?
• Da li je tim sačinjen od talentovanih igrača?
• Kakvoj organizaciji pripada tim, da li je to škola košarke, klupski tim, takmičarski tim?
• Koliko su dobri igrači?
• Koliko dugo su u trenažnom procesu?
• Koji je njihov potencijal?
• Zašto igrači igraju? Da li je to samo iz zabave ili radi druzenja ili ipak žele postići nešto više u košarci?

Kada trener shvati tip tima koji će da trenira, važno je da svoja očekivanja prenese i ekipi koju će da trenira. Sve ovo će pomoći da se izbjegnu greške koju mogu da nastanu ako trener i igrači imaju različita očekivanja.

Na primjer: trener koji trenira školski tim u minibasketu (uzrasta 9-10 godina), trebalo bi da razmotri sljedeće:

• Svi igrači treba da imaju jednaku minutažu na utakmicama;
• Neki igrači možda nikada prije nisu igrali i nemaju nikakvo iskustvo; ili su igrali kratak period i posjeduju vrlo nizak nivo tehničke pripremljenosti;
• Određeni igrači imaju bazične motoričke sposobnosti dok drugi zaostaju tom pogledu;
• Trenerov glavni prioritet treba da bude usmjeren prema ličnom razvoju djeteta na pozitivan i sportski način;

U TOM POGLEDU TRENER TREBA DA UTIČE DA DJECA:

• uživaju tokom treninga i utakmica
• poboljšaju njihov fizički razvoj
• nauče određene vrijednosti (kao što su timski rad, poštovanje drugih itd.)
• rade na ukupnom unapređenju osnova košarkaške igre (dribling, dodavanje i sl.)
• nauče da se uspjeh mjeri usavršavanjem i unapređenjem vještina (timskih i individualnih) i korišćenjem tih vještina tokom igre.

RAZUMIJEVANJE MOTIVACIJE IGRAČA
Razne studije su pokazale i potvrdile da se djeca bave sportom zato što:

• Žele da se zabavljaju/igraju
• Da nauče nove vještine
• Da budu sa prijateljima ili budu dio grupe
• Da rade nešto u čemu misle da su dobri
• Da bi održali zdravlje i bili u dobroj kondiciji

Izostanak zabave je primarni razlog zašto djeca prestaju da se bave sportom, a djeca rijetko rangiraju “pobjedu” kao važan faktor zašto se bave sportom. Nije da je pobjeda nevažna, samo nije glavni razlog što se bave sportom.

ZADATAK:

1. Koje su motivacije igrača unutar tima koji vi trenirate? Kakva očekivanje ima klub od tima/selekcije koju vi trenirate?
2. Kakva očekivanja imaju roditelji od vas kao trenera?
3. Na osnovu vaših odgovora na prethodno pitanje, opišite sve razlike koje ste identifikovali.

4. Koliko često razgovarate sa igračima?
5. Jeste li trener koji viče?
6. Jesi li ti emotivan trener?
7. Kako komunicirate sa sudijama?

POSLE ODGOVORA NA PRETHODNA PITANJA ZATRAŽIĆETE OD VAŠEG MENTORA DA POGLEDA VAŠU UTAKMICU I NEKA PROKOMENTARIŠE SLEDEĆE:

8. Iz onoga što je primijetio vaš mentor, da li se slaže sa tim kako opisujete svoje trenersko ponašanje?
9. Da li vaše emotivno ponašanje u bilo kom trenutku tokom treninga/igre utiče na vaše igrače i na koji nacin?
10. Da li igrači komuniciraju sa sudijama na sličan način kao i vi?

KOMUNIKACIJA SA SUDIJAMA

• Trener bi trebalo da se predstavi na početku utakmice, poželi im sve najbolje i da im se na kraju utakmice zahvali.
• Vikanje na sudiju dok se igra nije prikladan način da se izrazi lično neslaganje; vjerovatno će im odvratiti pažnju od suđenja i utakmice koja se igra u tom trenutku.
• Na postavljeno pitanje sudiji trener treba da bude spreman da prihvati odgovor, čak i ako se ne slaže sa tom odlukom.
• Ključ dobrog odnosa sa sudijama je isti kao i svaki međuljudski odnos.
• Sudije će praviti greške na svakoj utakmici – baš kao što to rade i igrači i treneri.
• Ponašanje trenera će imati značajan uticaj na ponašanje navijača i gledalaca.

ODGOVORITE NA SLEDEĆE:

1. Da li imate dobar odnos sa sudijama?
2. Nakon odgovora na pitanje, pitajte kolegu ili mentora koji vas je gledao kako vodite utakmicu da li vjeruju da imate dobre odnose sa sudijama.
3. Obavezno potražite povratne informacije od sudija o tome kako vide vaše ponašanje tokom utakmice. Priložite dokument koji je sudija potpisao, zajedno sa imenom sudije i kontaktom.
4. Kako biste odgovorili kada bi neko od vaših iskusnijih igrača rekao ekipi posle meča: ,,Izgubili smo samo zato što su sudije napravile grešku na kraju utakmice – ofanzivni faul”?

SUDIJE I PRAVILA IGRE

PLANIRANJE TRENINGA

Planiranje treninga je najvažniji aspekt uloge svakog trenera.

Treneri koji ne planiraju imaju tendenciju da lutaju. Nasuprot tome, za trenere koji planiraju trening sesije smatra se da imaju cilj i jasnu ideju kako da ga ispune; tačno znaju kuda žele da idu, put koji treba da slijede i kako da ga prate, probleme sa kojima će se susresti i kako da ih prevaziđu.

PRILIKOM PLANIRANJA TRENINGA PRVO TREBA RAZMOTRITI KOJI RESURSI SU RASPOLOŽIVI, KAO ŠTO SU:

• tereni, lopte;
• da li igrači imaju reverzibilne dresove tako da mogu da se podijele na ,,timove”;
• koliko traje trening, dostupnost sale;
• broj igrača koji prisustvuju treningu;
• broj koševa u dvorani;
• ostala pomagala za trening (npr. broj čunjeva, prepone, medicinke, trenerska table,vijače, tegovi itd.).


KOLIKO DALEKO TREBA DA PLANIRATE

Trener bi trebalo da ima plan za sezonu. Prvo, trener identifikuje gdje su tj. na kom su nivou igrači u smislu tehničko-taktičke sposobnosti. Uz to, trebalo bi da isplanira šta želi da nauči igrače tokom sezone.

POSTAVLJANJE CILJEVA

Trener treba da identifikuje dva ili tri ključna cilja za svaki trening.

Dvije ozbiljne greške koje trener pravi su:

• pokušava da uradi previše u jednom treningu;
• ne zna jasno šta želi da postigne tokom treninga u cjelini i/ili tokom određene aktivnosti.

Treba uspostaviti ciljeve posebno za tim i posebno za individualne igrače. Ako su uspostavljeni samo kolektivni ciljevi, individualna motivacija može lako da se smanji. U radu sa mladim igračima je važno da se svakom igraču dozvoli da napreduje svojim tempom i stoga su važni individualni ciljevi.

SPECIFIČNI Ciljevi treba da budu specifični i jasno definisani, a ne opšti i dvosmisleni.
MJERLJIVI Moraju postojati neki kriterijumi o tome kako se cilj mjeri.
DOSTIŽNI Ciljevi bi trebalo da budu izazovni za igrače. Ciljevi koji su suviše laki (koji zahtijevaju malo truda) ili koji zahtijevaju previše truda nisu pogodni. Ciljevi bi trebalo da budu izazovni na takav način da motivišu igrača; ciljevi koji su previše laki, iako atraktivni, nisu izazovni.
REALISTIČNI Ciljevi treba da pokažu napredak koji će napraviti igrač ili tim. Moraju biti realni i dostižni. Ponekad ćete postaviti niz ciljeva ka ostvarenju cilja.
Na primjer, za desetogodišnjaka koji bi za cilj imao zakucavanje, vrlo je vjerovatno da će biti nerealan (bar u tim godinama). Bolje bi bilo imati za cilj (npr. visinu do koje mogu da skoče).
OGRANIČENI Svaki cilj treba da ima postavljen vremenski okvir, bilo da je to kraj sezone, kraj godine ili naredne sedmice. Posjedovanje vremenskog okvira pomaže u praćenju napretka.

PLANIRANJE TRENINGA-FAZE

Generalno, trening treba podijeliti u tri faze:

• U prvoj fazi cilj je da se igrači pripreme da budu fizički i psihički spremni kada stignu do glavne faze treninga. Aktivnosti zagrijavanja bez lopte kao što su trčanje, istezanje itd., treba uključiti ovdje, i jednostavne aktivnosti sa loptom (nisko fizičko i psihičko opterećenje) koje, malo po malo, zahtijevaju veću koncentraciju i fizički napor.

• U drugoj fazi, trener bi trebalo da uključi glavne ciljeve treninga, one koji zahtijevaju veći fizički i psihički napor, kombinujući aktivnosti većeg i manjeg fizičkog i psihičkog intenziteta.

• U trećoj fazi trener bi trebalo da progresivno smanji fizički i psihički intenzitet, mada ne nužno istovremeno. Tako u prvom dijelu ove treće etape mogu da se uključe fizički intenzivnije vježbe ali i malo nižu koncentraciju.

PLANIRANJE TRENINGA I UPRAVLJANJE FIZIČKIM I PSIHIČKIM OPTEREĆENJEM

Prilikom planiranja, trener mora da uzme u obzir i fizičko i psihičko opterećenje koje trening postavlja igračima.

Na primjer: posle igre 1 na 1 na cijelom terenu (intenzivna vježba) igrači će morati da se odmore ili urade vježbe niskog intenziteta (na primjer, slobodna bacanja).
Takođe, važno je imati na umu da igrači treba da budu odmorni prije utakmice. Dakle, treninzi u danu ili dva prije utakmice bi trebalo da imaju lakši fizički napor. Slično tome, treninzi na dan posle utakmice bi trebalo da budu relativno lagani.
Međutim, treneri takođe moraju da budu svjesni da je bez minimalnog psihičkog opterećenja trening dosadan. Stoga će monotoni treninzi (vježbe koje se rade iznova i iznova) na kojima igrači malo učestvuju (na primjer, dugačak red igrača koji čekaju svoj red) biti kontraproduktivni.

ZADATAK:

1. Navedite koje vrste vježbi vi koristite kao vid zagrijevanja (uz opis vježbe uključite i vrijeme trajanja)?
2. Koji su nedostaci stacionarnog rada sa igračima podijeljenim u grupe? Kako ih izbjeći?

ANALIZA - RAZMIŠLJANJE O TRENINGU KOJI JE PRETHODIO

Trener bi trebalo da posle svakog treninga napravi neke bilješke o treningu:

• Sve povrede koje su se dogodile ili drugi incidenti (kao što su svađe igrača).
• Sve aktivnosti koje su planirane i koje nisu urađene;
• Rezultati ostvareni u bilo kojim aktivnostima (npr. broj polaganja napravljenih za dva minuta) koji se mogu uporediti sa budućim treninzima za mjerenje napretka;
• Bilo koje vještine ili koncepti na kojima trener želi da radi na budućim treninzima (bilo za cijeli tim ili individualne igrače);
• Bilo koje aktivnosti koje su posebno dobro funkcionisale i trener želi da ih ponovo iskoristi;
• Sve aktivnosti koje nisu dobro funkcionisale (možda zato što su bile loše objašnjene ili nisu postigle intenzitet kojem se trener nadao), sa prijedlozima kako bi mogle da se poboljšaju.

ZADATAK:

Napišite plan treninga:

Za svaku aktivnost / vježbu navedite sljedeće:

1. vašu procjenu da li ima visoko, srednje ili nisko fizičko opterećenje; uključite primjer?
2. vaša procejna da li ima visoko, srednje ili nisko psihološko opterećenje; primjer?

Na kraju treninga zamolite par igrača da ocijene fizičko i psihičko opterećenje za neke vježbe

3. Da li se njihov rejting slaže sa vašim, zabilježite na papir koji ćete priložiti?

KREIRANJE POZITIVNOG OKRUŽENJA

Trener mora da zauzme pozitivan i konstruktivan stav kada trenira mlade igrače. Da biste to uradili trener bi trebalo da:

• stvori prijatno okruženje u kome preovladavaju izazovni elementi i pozitivni komentari;
• prihvatiti činjenicu da su greške igrača proces učenja i da će uvijek biti grešaka;
• shvati da svaki mladi igrač uči svojim tempom, a trener mora da pomogne svakome od njih, poštujući taj tempo, ne potcenjujući one koji sporije ili sa većim poteškoćama uče. Takođe je važno prepoznati različite metode učenja i predstaviti informacije na različite načine.
• uvijek ima realnu perspektivu koja se tiče toga šta mogu i šta se od igrača zahtijeva ;
• cijeniti i isticati napore koje su igrači uložili više od dobijenih rezultata. Ako igrači pokušavaju, a trener kontroliše trenažni proces, prije ili kasnije vidjeće poboljšanje;
• fokusirati se na to šta igrači rade kako treba i šta želite da urade, a ne na to šta rade pogrešno;
• budite strpljivi kada stvari ne ispadnu onako kako očekujete i ohrabrite igrače da pokušaju ponovo.

TRENER JE OBAVEZAN DA OBEZBIJEDI BEZBJEDNO OKRUŽENJE ZA SVOJE SPORTISTE

Neke od strategija koje trener može da koristi su:

• Pregledajte salu prije treninga i uklonite bilo kakve prepreke.
• Ako ima vode na terenu, obrišite je peškirom. Ako postoji curenje vode, trener bi trebalo da izmijeni aktivnosti kako igrači ne bi prilazili tom dijelu terena i potrebno je i obilježiti to područje (npr. čunjevima).
• Idealno bi bilo da teren ima najmanje metar slobodnog prostora sa strane ali ponekad i zapisnički sto kao prepreku. Ako nema tih metar prostora, onda nemojte koristiti cijeli teren (npr. tretirajte liniju za tri poena kao sporednu)
• Ako je teren prašnjav, vidite da li može da se očisti. Uvjek pripremite mokar peškir sa strane o koji igrači mogu da obrišu noge i koji takođe može pomoći da se smanji rizik da se igrači okliznu.
• Odaberite vježbe na osnovu nivoa iskustva i vještine igrača, a ne samo na osnovu njihovih godina. U nekim vježbama ili aktivnostima razmislite o grupisanju sportista po sličnim mogućnostima ili sličnim fizičkim sposobnostima.

ZADATAK

Osvrnite se na svojih posljednjih pet treninga – u kojoj mjeri (ako uopšte) su odstupili od vašeg plana treninga?

1. Kako vodite evidenciju o vremenu tokom treninga?
a. Da li koristite svoj sat?
b. Da li koristite semafor? Odbrojavanje ili brojanje na gore?
c. Da li zadužite nekog drugog da prati vrijeme?
2. Da li dijelite ciljeve za svaki trening sa svojim igračima?
3. Da li svi igrači pojedinačno imaju svoje ciljeve za trening?
4. Šta biste uradili ukoliko neko od vaših igrača maltretira svog saigrača?

Neka neko snimi vaš trening, držeći kadar što šire – ili da pokazuje što veći dio terena. Dok gledate video, razmislite o sljedećim pitanjima:

a. Koliko često igrači stoje ili vas slušaju ili čekaju svoj red?
b. Kada govorite, da li se obraćate svim igračima?
c. Gdje stojite tokom aktivnosti – da li vam ugao kamere pokazuje stvari koje niste posmatrali?


Pogledajte drugi tim na treningu i posmatrajte:

1. Kako trener organizuje igrače u grupe?
2. Koliko često igrači stoje i čekaju?
3. Koje su se nastavne/ključne tačke koriste? Koliko su ti jasni pojmovi?
4. Koliko različitih vježbi koristi trener?

Razmislite o sopstvenim treninzima.

• Postoji li nešto što je trener uradio što biste mogli da uključite u svoj trening ili što bi trebalo da izbjegavate?
• Ponekad od posebne koristi može biti ako gledate trening nekog drugog sporta. Razgovarajte sa trenerom posle treninga zašto su korištene određene aktivnosti.

STILOVI UČENJA

U suštini, trener je učitelj, košarka je njihov predmet i košarkaški teren je njihova učionica. Zato, da bi
bili efikasni, treneri moraju da shvate kako djeca uče.

ČETIRI STILA UČENJA

VIZUELNI

Vizuelni učenici imaju sklonost ka učenju po slikama, oblicima, šarama, šablonu ili gledanju.

AUDITIVNI 

Auditivni učenici žele korisne informacije i direkcije. Fokusiraju se na zvukove i ritam i uče obrasce kretanja zajedno sa verbalnim uputstvima.

ČITANJE/PISANJE

Sportisti koji koriste metod čitanja/pisanja više vole opise i uputstva u pisanoj formi.

KINAESTETIKA

Kinaestetički učenici moraju da iskuse kakav je osećaj određenog pokreta i više vole dinamično okruženje. Uče iz tuđeg i svog primjera, tuđe i svoje demonstracije.

Na primjer:
• Sportisti koji sjede i gledaju kada se uvedu nove trening vježbe pre nego što kroče na pod mogu biti vizuelni sportisti;
• Sportisti koji traže kopije plana treninga ili playbook vježbi i akcija verovatno će biti oni koji koriste metod čitanja/pisanja;
• Sportista koji treneru traži da mu nešto pokaže ili ,,da vidi’’ vjerovatno će biti vizuelni učenik;
• Sportista koji kaže ,,ne radim baš kako treba’’ može biti kinaestetički učenik;
• Sportisti koji postavljaju mnogo pitanja mogu biti auditivni učenici.

Većina trenera uči igrače tehniku i taktiku:

1. Na način na koji su njih učili tehnici – taktici; i/ili
2. Na način koji odgovara njihovom stilu učenja

Radni zadatak - Trenerska tehnika

Zamolite vašeg mentora da za vrijeme vašeg treninga zabilježi sljedeće (uzmite u obzir):

1. Koliko vremena pričate? Koliko često sportisti govore?
2. Da li morate da ponavljate instrukcije? Da li ste bili jasni prvi put?
3. Koliko su vaši komentari pozitivni – opšte ohrabrenje (npr. ,,odlično’’, ,,svaka čast’’)

o Pozitivna – specifična povratna informacija (npr. ,,dobro dodavanje’’,,,dobar blok u odbrani’’);
o pozitivna – korekcija (npr. ,,Sljedeći put, stavi bradu na rame prije pivotiranja’’);
o negativna – specifična povratna informacija (npr. ,,Umesto prodora na koš trebalo je da dodaš loptu”)
o negativan – generalan (npr. ,,jednostavno nije dovoljno dobar “)

4. Koliko često tokom treninga govorite duže od jednog minuta?
5. Da li započinjete svaki trening pozdravljajući se sa svakim sportistom, pitajući kakav im je bio dan? Da li završavate svaki trening pozdravljajući se sa svakim igračem? Ako je odgovor Ne, zašto ne?

S obzirom na to da tajmaut traje jedan minut, pokušajte na sljedećem treningu da ograničite sva uputstva na jedan minut!

ORGANIZOVANJE IGRAČA PO GRUPAMA

Prilikom raspoređivanja grupa, treneri bi trebalo da:

• Kreirate maksimalne mogućnosti za što češću participaciju tj. učešće (princip planiranja);
• Ohrabrite igrače da postanu odgovorni i da daju svoj maksimum (trener neće moći da nadgleda sve grupe odjednom!);
• Dozvolite da dođe do socijalne interakcije (primarni razlog zašto djeca treniraju je da se zabave!);
• Razmotrite aspekte sposobnosti, prijateljstva itd. (nemojte uvijek stavljati najbolje igrače u jednu grupu);
• Podstičite saradnju između igrača dok rade na ostvarenju svojih ciljeva.

ZADATAK

Da biste formirali grupe igrača, koje komande i koja uputstva koristite (napomena: moraju biti jasne i dosljedne sa uputstvima)?

UVODJENJE U VJEŽBU / AKTIVNOST

Prilikom početka nove aktivnosti trener treba da:

• Pridobije pažnju – koristite pištaljku, glas ili unaprijed određen signal npr. zakoračite na sredinu terena;
• Imenujte aktivnost – to olakšava upotrebu u narednim treninzima (npr. ,,Shell Drill’’);
• Objasnite aktivnost i njenu svrhu igračima;
• Uspostavite pravila izvođenja aktivnosti (npr. pozicija i kretanje igrača);
• Navedite jedan ili dva momenta na koje treba obratiti pažnju – to je ono što se naglašava u aktivnosti. To je ono što trener želi da sportisti nauče i budu u stanju da ponove u igri;
• Demonstrirajte – ako je potrebno, dajte praktičnu demonstraciju onoga što treba da se uradi kako bi igrači mogli da gledaju i bolje razumiju cilj.

POMAGANJE IGRAČIMA DA OTKRIJU SOPSTVENE ODGOVORE

Treneri bi takođe trebalo da koriste pitanja kako bi navodili igrače da otkriju u čemu su pogriješili (i šta treba da urade), umjesto da im trener uvijek govori šta nije u redu.

• ,,Sa kojim stopalom si zakoračio?’’
• ,,Koje stopalo je trebalo da koristite?’’
• ,,Jeste li sigurni?’’

KOMUNIKACIJA

Treneri bi trebalo da slijede sljedeće smjernice prilikom komunikacije sa mlađim sportistima:

• Neka komunikacija bude relevantna za košarku;
• Nemojte biti ,,Prijatelj’’ mlađim sportistima na platformama društvenih mreža kao što je Fejsbuk. Ako želite da koristite društvene mreže, otvorite određeni nalog za tim;
• Obavijestite roditelje kako ćete komunicirati sa igračima i zatražite da budu uključeni (neki roditelji mogu insistirati da komunikacija trenera bude sa roditeljem, a ne sa igračem);
• Koristite društvene mreže ili SMS da biste komunicirali sa svim sportistima (npr. obavještavajući ih o promjeni mjesta treninga). Ne komunicirajte pojedinačno sa sportistima;
• Izbjegavajte komentarisanje učinka jednog igrača pred drugim igračima. Zadržite komentare vezane za učinak tog igrača sa kojim komunicirate;
• Nemojte davati negativnih komentare o sudijama ili drugim timovima;
• Prilikom individualnog razgovora sa sportistima, uvijek imajte još jednu odraslu osobu prisutnu (bilo da je to asistent, kolega trener, ili roditelj) ili vodite sastanak na javnom mjestu.

RADNI ZADATAK

Razgovarajte sa trenerom kolegom i pitajte da li koriste društvene mreže (npr. Fejsbuk) za održavanje kontakta sa sportistima ili na koji način održavaju komunikaciju.

Odgovorite: Kako biste kontaktirali svoje sportiste kada je to hitno (npr. lokacija treninga se mijenja nekoliko sati prije treninga)?

TRENERSKA PERCEPCIJA GLEDANJA UTAKMICE

Treneri različito gledaju utakmice , a ne na način na koji to navijači rade.

 Trener je fokusiran na ,,zašto’’ stvari koje se dešavaju (npr. kako se igrač otvorio da primi loptu) i kako da utiče na to šta će se sledeće desiti (npr. kako da zaustavimo igrača da se otvori), dok je navijač generalno fokusiran na ,,šta’’ se desilo (npr. ko je postigao koš).

Gledanje utakmica i komentarisanje sa kolegom ili igračima je najbolji način da se razvije razumijevanje igre.

ZADATAK

1. Koje ste aktivnosti radili u poslednjih šest mjeseci da biste poboljšali svoje razumijevanje igre-košarke?
2. Razgovarajte sa trenerskim kolegom i pitajte koje aktivnosti oni rade da bi poboljšali svoje razumijevanje košarke.
3. Odakle volite da gledate košarku? Razgovarajte sa drugim trenerima odakle oni gledaju.

RAZLIČITI TRENERSKI STILOVI

AUTORITARNI TRENER
Jak i nepokolebljiv, vjeruje u disciplinu.
Zahtjeva maksimalan napor od svih stalno.
Ne želi ili vrlo malo želi da čuje igrača šta misle.

PREDNOSTI

Dobro organizovan.Dobar timski duh prilikom pobede.Jasna očekivanja i postavljeni ciljevi.

NEDOSTACI

Razdor prilikom gubljenja utakmice.
Igrači se plaše.
Sportisti se osjećaju “krivcem”.

POSLOVIČAN TRENER
Fokusiran logičkim i dobro isplaniranim pristupom.U toku sa trendovima u igri
Traži misljenje od igrača ali donosi konačne odluke

Postavlja jasne indikatore performansi.
Pregleda i procenjuje performanse , spreman na promjene.
Postavlja pitanja igračima i traži mišljenje.

Može postaviti ciljeve koji su previsoki za neke igrače tima.
Može se činiti kao nedostupan trener zbog svog karaktera.

TRENER “FIN MOMAK”
Dopadljiv i promišljen.
Uključuje igrače u donošenju odluka.

Dobro se slaže sa igračima.
Igrači “vjeruju” u plan tima.

Igrači mogu da iskoriste koperativnu prirodu trenera.Teškoće u donošenju odluka nepopularne od strane igrača.

INTENZIVAN TRENER
Snažan akcenat na pobjedi.
Vođen i fokusiran na ono što treba postići.

Fokusiran na plan igre.
Postavlja velika očekivanja.

Visoka anksioznost koja se često prenosi na igrače.Često ima “ishod” fokusiranih ciljeva, ali nema dovoljno detalja o “procesu”

LAK TRENER
Vrlo neobavezno ponašanje.
Može ostaviti utisak da utakmicu ne shvata ozbiljno.

Dobro voljen od igrača.
Ohrabruje igrače.

Nedostaje bolja pripremljenost za treninge / utakmice.
Ponekad timovima nedostaje kvalitetna priprema za rješavanje problema.

KOJI JE VAŠ TRENERSKI STIL?

Trenerski stil je usko povezan sa trenerskom ličnošću i često je tačnije reći da se treneri traže tokom vremena , umjesto da biraju, svoj prirodni trenerski stil. Pored njihove ličnosti, na željeni stil trenera uticaće i treneri koje su imali ili radili zajedno ili sportisti koje su trenirali.

Osvrnite se na svoj nacin treniranje – da li razgovarate sa svojim igračima o tome:

• kako se osećaju;
• stvari van košarke koje mogu da utiču na njih (npr. škola, porodica);
• njihov trenutni nivo sposobnosti i na čemu treba da rade da bi se razvijali u košarci?

SOPSTVENI PLAN RAZVOJA

Razvoj vještina se ne dešava slučajno, a trener treba da ima “Plan profesionalnog razvoja”. Trener treba da ima plan bez obzira da li juri “karijeru” kao trener – “profesionalac”, a podjednako se odnosi na to kako pristupa svom trenerskom poslu kao i tome da li je plaćen da bude trener ili ne.

 Treneri treba da:
• Procenjuju njihove mogućnosti kao i da identifikuju oblasti za poboljšanje – u svim aspektima uloge trenera.
• Traže povratne informacija od pomoćnog trenera, igrača i trenerskih kolega;
• Nacionalna federacija ili regionalno tijelo posjeduju resurse koje trener može da iskoristi I bi mogle pomoći u njihovom razvoju, npr. Udruženje košarkaških trenera Crne Gore redovno održava trenerske klinike.
• Jedna od najznačajnijih strategija za razvoj trenerskih sposobnosti je da bude asistent iskusnom treneru, posebno ako se čini da trener ima drugačiji trenerski stil.

ZADATAK:

1. Koje su to oblasti koje biste željeli da unaprijedite?
2. Navedite tri stvari koje biste mogli da uradite da biste ste se poboljšali?
3. Zamolite vašeg mentora da vam identifikuje neke oblasti gdje bi mogli da radite na razvoju?

IDENTIFIKOVANJE ELEMENATA ZA POBOLJŠANJE

Ovaj dio procesa omogućava treneru da identifikuje njihove snage i slabosti u nizu oblasti, kao što su:

• Upravljanje grupom;
• Komunikacija;
• Analiza i ispravka;
• Bezbjednost;
• Tranzicija između aktivnosti;
• Interakcija i odnos sa sportistima i sudijama.

PLAN ZA POBOLJŠANJE TREBA DA BUDE ŠTO SPECIFIČNIJI:

• Šta ćete uraditi? Pohađajte trenersku kliniku, radite sa mentorom, posmatrajte neke druge trenere, istraživanje (knjige/DVD-ovi/online resursi) itd.
• Kada ćete to uraditi? Budite realni s obzirom na to koliko vremena imate. Odredite prioritete u različitim stvarima tako da možete prvo da odredite šta prvo treba da uradite.
• Kako će se mjeriti poboljšanje?

ZADATAK

1. Na koji način ćete privući pažnju sportista pre nego što progovorite? Da li biste to mogli uraditi efikasnije?
2. Neka vaš mentor na jedan od vaših treninga da komentar o sl. aktivnostima:
a. koliko dugo govorite;
b. koliko dugo posmatrate aktivnost pre nego što je zaustavite;


3. Ukupno koliko vremena sportisti provode baveći se fizičkom aktivnošću?
4. Poslije komentara vašeg mentora, Da li bi trebalo nešto da promjenite?
5. Neka vaš mentor posmatra trening i napiše listu ključnih / nastavnih tačaka koje želite da naglasite za svaku aktivnost?
6. Posle treninga, pitajte svoje sportiste da li su zapamtili ključne “nastavne tačke” na toj sesiji. Da li su se sjetili?

ODGLEDAJTE TRENING KOJI SPROVODI DRUGI TRENER, U SPORTU SA KOJIM NISTE NAROČITO UPOZNATI.

7. Možete li identifikovati njihove nastavne tačke? Kako ih prenose svojim igračima?

ŠTA POČETNICI OČEKUJU OD TRENERA

Kod mlađih igrača (kao i kod većine početnika), ovo nije samo ono što igrači očekuju, već i ono što njihovi roditelji očekuju da bude važno!

Očekivanja igrača početnika će vjerovatno biti da trener:

• ima dosta entuzijazma i dobro poznaje sport;
• pronađe najbolji način da prenese ljubav prema sportu;
• ima pozitivan stav, bezbjedno će sprovoditi sve aktivnosti u bezbjednom okruženju;
• dobro je organizovan;
• dobar je uzor sportskog ponašanja;
• odnosiće se prema igračima sa poštovanjem i omogućiti svima da učestvuju

UPRAVLJANJE MLADIM SPORTISTIMA I NJIHOVIM RODITELJIMA

“Rekao bih da je upravljanjem ljudima najvažnija stvar ikada koju možete da uradite kao trener. Svaki put kada sam imao problema sa igračem, to je zato što nisam dovoljno pričao sa njim.”
Lou Holtz

Pored taktike i tehnike u igri, uloga trenera, posebno trenera mlađih sportista, je da:

• Da igrači rade zajedno na postizanju kolektivnih ciljeva kao tima;
• Podstiču fer-plej i sportski duh među svim članovima tima (igračima, treneri i roditelji).
• Pružite igračima priliku da iskuse uspjeh;
• Učiniti sve da požele da se vrate i igraju sledeće godine!

 POSTOJI NIZ METODA KOMUNIKACIJE KOJE TRENER MOŽE DA KORISTI:

• Susret sa igračima pojedinačno na početku sezone – slušanje njihovih očekivanja;
• Pisana pravila tima koja se pružaju svim igračima. Trener može zahtjevati od igrača da potpišu pravila s ciljem da ih se pridržavaju;
• Diskutovanje o očekivanjima tima sa timom u cjelini;
• Imenovanje kapitena tima ili liderske grupe koji su odgovorni za predočavanje problema i komunikaciju sa trenerom u ime svih igrača;
• Imati znakove u svlačionici. Ovo je najefikasnije ako su to pozitivne izjave (npr.”Pokažite svoj ponos u dresu koji nosite” umesto negativnih izjava (npr. Ne zaboravite da obučete uniformu);
• Postavljanje ciljeva za pojedine igrače i tim.

 UPRAVLJANJE OČEKIVANJIMA RODITELJA

Na primjer, roditelji mogu da procjene “uspjeh” time da li je tim pobjedio ili izgubio, dok to treneru može da bude nešto sasvim drugo.
Kod odnosa trener-roditelj, to ne mora da bude neki naročito blizak odnos ali ako roditelji imaju očekivanja koja nisu ispunjena to može dovesti do nezadovoljstva. KOMUNIKACIJA JE KLJUČ.

 PREDSEZONSKI SASTANCI

Sastanci sa roditeljima na početku sezone mogu biti dobar način da se razgovara o trenerovom pristupu:
• Minutima na terenu;
• Očekivanja tokom treninga (i šta se dešava ako igrač ne trenira);
• Ciljevima za tim za sezonu itd.

PROVJERA ZNANJA:

1. Zamolite svakog igrača da zapiše pravila vašeg tima. Da li su zapisali sva i koja nisu?
2. Razgovarajte sa kolegom o tome kako svako od vas komunicira pravila i očekivanja od tima.
3. Razmislite o tome kada je poslednji put roditelj pokrenuo problem sa vama. U kojoj mjeri (ako uopšte):

a. da li je roditelj imao drugačija očekivanja u pogledu situacije od vas?;
b. da li ste mogli da uradite nešto ranije da izbjegnete da se takva situacija dogodi?

4. Zapišite svoju trenersku filozofiju u vezi sa treniranjem. Na kraju sezone pitajte roditelje da li su posmatrali neke tvoje postupke koji su se razlikovali od navedene filozofije?

OSNOVNI STAV U NAPADU

 STAV U NAPADU BEZ LOPTE

• blago savijen u aktuelnim zglobovima (zglob kuka, koljena i skočni zglob),
• trup je opružen, pogled ispred,
• težina je prebačena na prednje dijelove stopala.
• ruke su pored tijela blago savijene u zglobu lakta i spremne da se reaguju

 STAV U NAPADU SA LOPTOM
• blaga fleksija u bočnoj ravni oko horizontalne ose u aktuelnim zglobovima,
• trup je ispravljen, a glava u produžetku kičmenog stuba.
• stopala su raširena najmanje u širini kukova, a najviše u širini ramena, međusobno su paralelna,
• težina je ravnomjerno raspoređena na oba stopala, blago je prebačena na prednje dijelove stopala, a vrhovi stopala su usmjereni u pravcu koša,
• mišići tijela su u blagoj kontrakciji, što dovodi do povećane mobilnosti,
• ruke su savijene u laktovima i drže loptu ispred grudi i bliže tijelu, i
• lopta se drži u poziciji šuta (šaka dominantne ruke iza lopte a slabije sa strane), blago pomjerena u stranu dominantne ruke.

ZAUSTAVLJANJE U STAVU
• U jednom kontaktu
• U dva kontakta
• Iz pravolinijskog kretanja
• Iz lučnog kretanja
• Iz krivolinijskog kretanja
• Ka košu
• Od koša

GREŠKE
1. Igrač je okrenut više na jednu stranu, što limitira kretanje sa loptom
2. Igrač drži loptu predaleko od tijela i izlaže je opasnosti da je protivnik oduzme
3. Igrač nisko drži loptu, što mu ograničava kretanje
4. Igrač drži loptu sa šakama sa strane, zbog čega mu je potrebno više vremena da se namjesti za šut, dodavanje
5. Igrač iz kretanja zauzima nepravilan stav
6. Igrač nakon kretanja ima probleme sa održavanjem ravnoteže u stavu

KOREKCIJE
1. Okrenuti se licem ka košu, obratiti pažnju na položaj stopala
2. Držati loptu bliže tijelu i ne ispod trupa
3. Držati loptu u osnovnom položaju
4. Držati loptu u poziciji šuta kada je mogućno brzo šutiranje, dodati loptu ili krenuti u dribling
5. Obratiti pažnju na način zaustavljanja
6. Pri zaustavljanu, naročito okretima, spustiti se u niži položaj, i po potrebi prebaciti brzo težinu na prednje dijelove stopala

 DRŽANJE I KONTROLA LOPTE
• Gornje držanje – šake su većim dijelom na gornjem dijelu lopte;
• donje držanje – šake većim delom na donjem dijelu lopte;
• bočno držanje – šake su na bočnim dijelovima lopte; i
• kombinovano držanje – jedna šaka je iza lopte a druga sa
• strane (pozicija šuta)

GREŠKE
1. Igrač loptu drži samo prstima, što smanjuje kontrolu nad loptom
2. Šake (prsti) su opruženi i na taj način lopta ne leži stabilno u šakama
3. Prsti su skupljeni, te je mala površina lopte pod kontrolom
4. Igrač šakama i prstima pritiska loptu

KOREKCIJE
1. Loptu držati prstima i većim delom dlana
2. Šake (prsti) su tako povijene i da su svojim oblikom prilagođene obliku lopte
3. Prsti treba da budu rašireni i da tako obuhvataju što veću površinu lopte
4. Prisutan je samo blagi pritisak vrhovima prstiju, a ostali delovi šake ne pritiskaju loptu

PIVOTIRANJE

Pivotiranje igrač koristi kada želi da:

  • zaštiti loptu od agresivne odbrane, postavljanje tijela između lopte i protivnika;
  • dođe u povoljniju poziciju za nastavak akcije driblingom, dodavanjem (otvaranje linije dodavanja) ili šutom (otvaranje linije šuta); i
  • se oslobodi iz zamke kada je udvojen od strane dvojice odbrambenih igrača, a izgubio je pravo driblinga.

U odnosu na pravac okretanja postoje dve osnovne vrste pivotiranja:
• prednje ili grudno pivotiranje – igrač se okreće grudima prema napred i
• zadnje ili leđno pivotiranje – igrač se okreće leđima prema nazad.

GREŠKE
1. Igrači ne razumijju pivotiranje u pogledu pravila igre
2. Igrač gubi ravnotežu i podiže stajnu nogu
3. Igrač mijenja visinu stava prilikom pivotiranja (podiže i spušta težište)
4. Igrač prilikom pivotiranja nema dobar pregled igre
5. Igrač izlaže loptu na dohvat protivniku
6. Igrač koristi samo jedan ugao okretanja.

KOREKCIJE
1. Objasniti ponovo pravilo stajne noge i njene mogućnosti podizanja
2. Držati težinu na prednjem dijelu stopala stajne noge kod okretanja
3. Ne podizati težište prilikom pivotiranja
4. Insistirati da glava bude izdignuta iznad trupa
5. Insistirati na zaštiti lopte tijelom
6. Pokazati prednosti koje donosi uzastopno pivotiranje u različitim uglovima

DODAVANJE I HVATANJE LOPTE

Principi:
• igrač sa loptom uvek treba da gleda koš, a perifernim vidom da kontroliše ostali dio terena (saigrače i protivničke igrače),
• dodavanje, kao način transporta lopte, treba da se koristi prije driblinga, jer lopta tako putuje brže,
• dodavač treba da zna dobre i loše strane saigrača, koji mogu da prime loptu, a naročito njihovu vještinu hvatanja.
• lopta treba da se doda pravovremeno u odnosu na brzinu saigrača, predviđajući brzinu kretanja saigrača,
• dodavač pre dodavanja treba da je u ravnoteži, zbog toga se ne preporučuje dodavanje iz skoka, i
• igrač sa loptom treba da fintira pre nego što izvede odabranao dodavanje,

Principi 2:
• da vidi perifernim vidom saigrača, koji bi mogao da primi loptu, jer će tako lakše otvoriti liniju dodavnja,
• dodati loptu saigraču dalje od odbrambenog igrača, jer je odbrambeni igrač obično agresivniji na jednoj strani,
• saigraču koji se demarkira za prijem lopte treba lopta da se doda na njegovu otvorenu, najčešće, dalju ruku,
• u zavisnosti od svoje veštine dodavanja, dodavač treba da izbegava rizična dodavanja,
• lopta ne treba da se dodaje: u prostor gde se nalazi veći broj igrača, saigraču koji se nije otvorio za prijem lopte ili ga ne gleda, preko cijele širine terena i slično, i
• igrač sa loptom treba da bude siguran u svoje dodavanje.

OSNOVNA DODAVANJA

• dodavanje sa grudi dvijema rukama,
• dodavanje dvijema rukama iznad glave,
• dodavanje jednom rukom iznad ramena,
• dodavanje sa grudi dvijema rukama od tlo,
• dodavanje jednom rukom ispred ramena
• i dodavanje jednom rukom iz driblinga

NAPREDNA DODAVANJA

• dodavanje iza leđa
• dodavanja bez gledanja u metu
• dodavanje iza glave
• dodavanje kroz noge
• lob dodavanja,i druga.

ZADATAK:

Navesti Metodiku  usavršavanja dodavanja?

TEHNIKE HVATANJE LOPTE
Lopta može da se uhvati jednom ili dviema rukama. Bez obzira koji način hvatanja se koristi ono se postiže u tri faze:

• pripremna faza – otvaranje slobodne linije dodavanja i postavljanje mete, isturanje ruke(u) prema lopti u zavisnosti od pozicije na kojoj se nalazi, ali i od pozicije odbrambenog igrača koji ga čuva;

• faza hvatanja lopte – najvažnija je dobra amortizacija lopte, koja započinje prvim kontaktom šaka (šake) sa loptom i treba da ublaži snagu lopte, a obično se izvodi povlačenjem ruku prema tijelu odmah nakon prvog kontakta lopte sa šakama (šakom);

• završna faza – lopta se što je brže moguće dovodi u poziciju trostruke pretnje.

ZADATAK:

Koje su najčešće greške i njihove korekcije kod hvatanja lopte?

DRIBLING

Principi i pravila:
• dribler treba da podjednako dribla i lijevom i desnom rukom,
• tokom driblinga lopta mora da bude zaštićena,
• dribler mora da ima dobru kontrolu nad loptom, i to bez pomoći očiju; dribling je više kinestetička vještina,
• tokom driblinga igrač mora da drži glavu podignutu radi korektnog pregleda igre,
• igrač uspostavlja dribling tek onda kada nema mogućnost za efikasno dodavanje, odnosno kada je dribling optimalno rešenje,
• u taktičkom smislu, pre uspostavljanja driblinga igrač mora da ima cilj koji želi da postigne driblingom,
• kada jednom uspostavi dribling, igrač ga ne smije prekidati dok god nema otvorenog saigrača da mu doda loptu, ili otvoren prostor za šut.

Polazak u dribbling
U odnosu na pravac u kom se dribling uspostavlja, postoje:
• prednji (uspostavlja kretanje unaprijed),
• bočni (uspostavlja dribling i kreće se bočno) i
• zadnji (uspostavlja dribling i kreće se unazad) polasci

Tok driblinga
• Pravolinijski brzi dribling.
• Pravolinijski dribling sa promenom ritma (brzine).
• Pravolinijski dribling sa promenom smera i ritma (brzine).
• Promena pravca driblinga prednjom promenom ruke koja dribla (prednja promena)
• Dribling varkom tijela
• Promena pravca prebacivanjem lopte kroz noge
• Promena pravca prebacivanjem lopte iza leđa
• Promena pravca okretom – dribling „rolingom
• Završetak driblinga

ZADATAK:

Navedi greške i njihove korekcije kod promjena pravca prednjom promjenom ruke koja dribla (dribling prednjom promjenom)?

ŠUTIRANJE

Efikasnost svakog šuta zavisi od nekoliko faktora:
• tehnika (mehanika) šuta,
• konstitucija igrača,
• opšte motoričke predispozicije,
• psihološke karakteristike,
• selekcija šuta i
• sistem timske igre u napadu.

Tehnika šuta (osnovna mehanika). Podrazumjeva pravilnost, a time i racionalnost pokreta u određenoj vrsti šuta
• ravnoteža u šutu
• kontrola lopte
• meta
• ritam izvođenja šuta
• izbačaj lopte

U košarci se danas koriste četiri vrste šuta sa nekim varijantama:

• šut jednom rukom sa tla (slobodno bacanje),
• skok šut (šut skok),
• horog (bočni) šut i
• šutevi polaganjem.

ZADATAK:

Navedi metodika učenja i usavršavanja šuta polaganjem?

IGRA BEZ LOPTE

Kretanja bez lopte se u košarci izvode u tri pravca:

• po dubini (60–70%),
• po širini (5–10%) i
• kombinovano, ili dijagonalno (30 – 40%).

Napadač bez lopte izvodi određena kretanja sa namerom da:

• izbori što bolju poziciju za prijem lopte (demarkiranje),
• popuni ili napusti određeni prostor i
• svojim kretanjem „veže” za sebe odbrambenog igrača koji ga čuva I tako ga onemogući da učestvuje u grupnoj ili kolektivnoj odbrani,
• postavljanjem blokade pomogne nekom od saigrača da bolje napadne

ZADATAK:

U košarkaškom treningu sa početnicima treba da se izaberu dvije tehnike demarkiranja koje su to?

TEHNIKA IGRE CENTARA

• ravnoteža i pozicija tijela,
• igra sa oba stopala,
• dobro pivotiranje,
• klizeći korak,
• zaštita lopte,
• kontakt igra i kontrola odbrambenog igrača,
• kontrola drugih odbrambenih igrača, i
• pozicija za šut

Metodika učenja i usavršavanja

• Sve do početka specijalizacije igrača po pozicijama, svi igrači trebalo bi da nauče bar dvije centarske tehnike igre u napadu.
• U igri sa loptom trebalo bi izabrati jednu tehniku iz položaja leđima okrenutim prema košu i jednu licem okrenutim ka košu.
• Tehnike igre loptom prvo bi trebalo da se vježbaju bez odbrane, uz statične prepreke, kao što su stalci, stolice i slično. Prevashodno bi trebalo obratiti pažnja na rad nogu, na pravilnost pokreta i održavanje ravnoteže tokom kretanja. Drugi segment je način realizacije iz pojedinih pozicija.
• Nakon automatizacije igrač izvodi ove tehnike uz odbranu. Najpre je to dirigovana odbrana koja, otežava izvođenje ali ih ne ometa potpuno.
• Što više vježbati u situacionim uslovima, gde se igri 1 : 1 najpre vežba iz pozicija kada igrač već ima loptu u rukama, a zatim se vježba igra 1 : 1 bez lopte gde napadač mora da izbori poziciju za prijem lopte, i tek onda da napravi realizaciju.

SKOK U NAPADU

Tehnika i individualna taktika skoka u napadu, podrazumjeva nekoliko važnih karakteristika:

• pregled igre,
• ravnoteža,
• pozicija u odnosu na protivnika,
• pravovremenost skoka,
• hvatanje lopte, i
• doskočiti u ravnotežni položaj.

Metodika učenja i usavršavanja

• Početnici moraju da nauče tehniku skoka sa dvije i jedne noge.
• Učenje skoka u napadu u najvećoj mjeri znači, zapravo, razvijanje individualne taktike skoka, posebno uz savladane osnovne tehnike skoka, kretanja i dolazaka u poziciju za skok.
• U početku se vježba bez protivnika, onda u situacionoj igri 1 : 1, kao i u igri 2 : 2 do 5 : 5 i primenjuje i usavršava skok u napadu.
• Vježbajući igrač stiče naviku da hrabro ide na skok. Pritom bi uvek trebalo pohvaliti igrače koji uspješno skaču u napadu i tako podstaći i druge da to isto čine.

FINTIRANJE

Finta, da bi bila uspješna, mora da zadovolji tri uslova:
• blizina protivnika
• uverljivost finte
• pravovremenost stvarne akcije

Metodika učenja i usavršavanja

• Posebno bi trebalo da uvježbavaju finte dodavanja, prodora i šuta, a kasnije ih povezuju u tzv. višestruke finte.
• Učenje treba započeti izvođenjem finti i stvarnih kretanja u standardnim uslovima, to jest bez odbrane.
• Posebnu pažnju trebalo bi obratiti na na fintu prodora, zbog opasnosti da se naprave koraci (pomeranje stajne noge sa loptom u rukama).
• Kod finte šuta obratiti pažnju na položaj nogu, na to da je potrebno zadržati osnovni stav, kao i na trenutak polaska u dribling jer tu igrači često, da bi imali eksplozivnije kretanje, pomjeraju oba stopala i prave prekršaj pravila – koraci.
• U ovoj fazi je korisno da se upotrebe statične prepreke (stalci, stolice) da bi igrači dobili bolju predstavu o stvarnoj akciji.
• U drugoj fazi je potrebno uvesti dirigovanu odbranu, uz čiju će pomoć igrači da nauče načine reakcija protivnika na fintirajuće kretnje, a time i optimalne načine izvođenmja stvarnih akcija.
• Usavršavanje fintiranja pretpostavlja situacione uslove. Osnovno je vježbanje u igri 1 : 1, i to u situacijama koje se najčešće pojavljuju u igri.

ZADATAK:

Koje su najčešće greske prilikom fintiranja šuta i kod finte prodora?

TEHNIKA ODBRANE

OSNOVNI STAV U ODBRANI

Prvi zahtjev igraču da igra uspješno odbranu, jeste da savlada elemente tehnike igre u odbrani, a odmah zatim (ili uporedo) da stekne potrebna taktička znanja (individualna taktika).

Odbrana je spoj njegove tehničke obučenosti, taktičkih znanja o načinu odbrane od napadača koji može da se nađe u različitim pozicijama i situacijama na terenu, i velike želje, volje da igra odbranu, što se manifestuje upornošću, borbenošću i agresivnošću.

Osnovni stav u odbrani

Potpuno zatvoreni stav – Igrač se nalazi u paralelnom stavu i potpuno je zatvoren prema napadaču ili prema lopti, tako da ima potpunu vizuelnu kontrolu samo napadača, ili samo lopte.

Otvoreni stav – Igrač je takođe u paralelnom stavu otvoren i prema napadaču koji je bez lopte i prema lopti. Stav je paralelan sa linijom dodavanja, jednu ruku igrač treba da usmjeri ka lopti, a drugu ka napadaču kog čuva.

Djelimično zatvoreni stav – Ovaj stav je u osnovi dijagonalni i koristi se kod čuvanja napadača bez lopte koji je blizu lopte. Igrač je više okrenut napadaču a manje prema lopti, a ruku koja je bliža lopti istura na liniju dodavanja.

GREŠKE

Stav je preširok ili preuzak, što onemogućava brzu igru u odbrani

Stav je previsok ili prenizak, što takođe onemogućava brzu igru

Ruke su ispružene i udaljene od tela, što prouzrokuje slabiju ravnotežu.

Trup je nagnut isuviše napred. Savijena leđa

 

KOREKCIJE

Zauzeti stav optimalne širine koji će omogućiti brzu rekciju i brzo kretanje

Jače saviti ili opružiti koljena i tako doći do optimalne visine stava

Ruke držati ispred trupa, sa savijenim laktovima